Pustinje
Pustinje su suha mjesta sa jako malo kiše ili snijega. U nekim pustinjama padne i manje od 25 mmm oborina godišnje. U ostalima može pasti i do 250 mm godišnje.
Znate li od kuda dolazi pijesak?
Pijesak dolazi od stijena 
koje su se raspale trošenjem. Dio pijeska nastaje trošenjem stijena direktno u pustinji. Ostatak pijeska nošen je stotinama kilometara do pustinje vjetrom.
Znate li da postoje pustinje koje gotovo da i nemaju pijeska?
Vjetar prenosi manje čestice poput pijeska i prašine. Kamenje i šljunak koji su preteški da ih vjetar nosi zaostaju. Na kraju na površini ostaje samo sloj stijene. Naziva se pustinjski pločnik ili hamada.
Rijeke 
koje teku niz padinu nose puno sedimenta (silt, pijesak, stijene). Kada rijeka dođe do pustinje, tok usporava i ne može više prenositi toliku količinu sedimenata i taloži ih u obliku brežuljaka.
Tijekom vremena pustinjski pijesak se opet pretvori u sedimentnu stijenu. Ostatke drevnih pustinja nalazimo širom svijeta.
Vjetar puše pijesak u riplove i dine. Riplovi su niski grebeni pijeska. Obično su visoki samo nekoliko centimetara. Kresta može biti ravna ili valovita.
Dine su puno veće. Nekle mogu narasti i do 400 m. Postoji više tipova i oblika dina.
Voda je jako važna u pustinjama.
Kada pada kiša u pustinji, odjednom padne velika količina oborina. Tvrdo, suho tlo teško upija vodu. Većina vode zadržava se na površini i uzrokuje poplave koje odnose pijesak i mulj, često i stijene. Povremene rijeke i tokovi odnose i vodu i sediment.
Mnoge pustinje sadrže velike blokove soli. Minerali poput natrij klorida (kuhinjska sol) otapaju se s kišom ili u podzemnim vodama. U pustinjama voda brzo isparava i zato ostaje sol.
Drevne pustinje koje su postale sedimentne stijene na karti 
SAD-a prikazane su zelenim vodoravnim linijama.
« Natrag
