Pustinje
Pustinje su suha mjesta sa jako malo kiše ili snijega. U nekim pustinjama padne i manje od 25 mmm oborina godišnje. U ostalima može pasti i do 250 mm godišnje.
Znate li od kuda dolazi pijesak?
Pijesak dolazi od stijena koje su se raspale trošenjem. Dio pijeska nastaje trošenjem stijena direktno u pustinji. Ostatak pijeska nošen je stotinama kilometara do pustinje vjetrom.
Znate li da postoje pustinje koje gotovo da i nemaju pijeska?
Vjetar prenosi manje čestice poput pijeska i prašine. Kamenje i šljunak koji su preteški da ih vjetar nosi zaostaju. Na kraju na površini ostaje samo sloj stijene. Naziva se pustinjski pločnik ili hamada.
Vjetar puše pijesak u riplove i dine. Riplovi su niski grebeni pijeska. Obično su visoki samo nekoliko centimetara. Kresta može biti ravna ili valovita.
Dine su puno veće. Nekle mogu narasti i do 400 m. Postoji više tipova i oblika dina.
Voda je jako važna u pustinjama.
Kada pada kiša u pustinji, odjednom padne velika količina oborina. Tvrdo, suho tlo teško upija vodu. Većina vode zadržava se na površini i uzrokuje poplave koje odnose pijesak i mulj, često i stijene. Povremene rijeke i tokovi odnose i vodu i sediment.
Mnoge pustinje sadrže velike blokove soli. Minerali poput natrij klorida (kuhinjska sol) otapaju se s kišom ili u podzemnim vodama. U pustinjama voda brzo isparava i zato ostaje sol.
Drevne pustinje koje su postale sedimentne stijene na karti SAD-a prikazane su zelenim vodoravnim linijama.
« Natrag